od mene...

Ne znam vise sta da stavljam... Ako zelite nesto posebno da pogledate ili imate prijedlog neki javite mi... Shvatite da sam ja samo pocetnik :) ajde uzivajte  :) :) :)

desavanja u BiH

Bad Mushrooms, Club Underground – Sarajevo

U sarajevskom rock & jazz klubu Underground nastupa Zagrebački band Bad Mushrooms. 07.08., u 22:00., U sklopu Prvog sarajevskog Rock Festivala.

Sam festival će biti obogaćen i dodatnim sadržajima kao što su filmske projekcije crnobijelih filmova, stand up prefromansi, radionice mladih umjetnika na temu rock muzike i Plug In postavka Ducati Moto GP-a.Učešće su potvrdili bendovi iz Hrvatske, Slovenije i BiH.

Rock Fest
Rock Jazz Club Underground
Killo Killo Band, iz Novog Sada, Gostuju u Clubu Underground. u petak 06.07. u 22:00.

A uskoro ce biti kastel fest tacnije 2.7.2012. :) 

Prvi bend koji je potvrdio svoj dolazak na ovogodišnji festival je svjetska rock atrakcija iz škotske FRANZ FERDINAND!!!

Sjajni rock bend iz Glasgova će u sklopu festivala nastupiti kao headlineri 2. jula 2012. godine.

Na zvaničnom sajtu grupe FRANZ FERDINAND, franzferdinand.co.uk, banjalučki Kastel Rock Fest je zvanično uvršten pored nekoliko evropskih festivala na kojima će ove godine nastupiti.

Pa bilo bi lijepo otici malo i opustiti se od svakodnevne brige :) 

Tekst jest malo dug,ali vjerujte da ga vrijedi procitati :) Jako je zanimljiv...


stavila sam do sad par bendova ali ovo je jedan od mojih najdrazih :) stvarno ih gotivim:

Kako je i kad nastalo "Zabranjeno pušenje"?

Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine kao klasičan "garage" band sastavljen od klinaca koji su zajedno išli u sarajevsku II gimnaziju i dijelili istu ulicu, danas već legendarnu "Ulicu Fuada Midžića" u kvartu Koševo.

Sačinjavali su je tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković (Dr. Karajlić; klavijature), Davor Sučić (Sejo Sexon; gitara), Zenit Džozić (Fu-Do; bubnjevi), Mladen Mitić (Munja; bas gitara), Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče; solo gitara) i Zoran Degan (Poka; sinthesizer), a grupu je od početka svojom prisutnošću darivao i gospodin Elvis J. Kurtović kao rezervni igrač. Grupa je nekoliko godina žarila i palila sarajevskom klupskom scenom, koja je tada bila tek u nastanku. ("Kuk", "Sloga", "Trasa", Klub Filozofskog fakulteta, "Cedus", "AG"). Iz ovog backgrounda korijene vuku mnogi, danas već afirmirani bandovi i izvođači (Crvena Jabuka, Tifa band, Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista, Skroz i drugi).

Ozbiljniji početak rada grupe vezan je uz kultni meeting point mladih muzičara i umjetnika podrum duhovito nazvan "Zaborav" u kojem su grupe imale probe i prve nastupe, uglavnom za lokalne fanove. Svoj koncept su nazvali "New primitiwes" dajući svom radu dozu ironije i satire te comp pristupa čime na sebe skreću pozornost "institucija sistema" . Time uveliko usporavaju svoj prodor ka masovnoj popularnosti, iako ih jedan od najvećih muzičara ex Jugoslavije, Goran Bregović, naziva jedinim originalnim odgovorom na Punk u ovom dijelu Europe.

Zabranjeno Pušenje, kao i ostali članovi pokreta (Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista), su zbog svog političkog angažmana osuđeni na male klupske prostore i na mukotrpno građenje karijere.

Tek 1984. godine zagrebački "Jugoton" izdaje prvi album "Das ist Walter". Walter je bio ilegalac u 2. svjetskom ratu i simbol otpora fašistima. Poginuo je 1945. na dan oslobođenja Sarajeva. Album je sublimirao energiju i želje cijele generacije mladih u ex Jugoslaviji, ali jedino Jugoton je imao hrabrosti da ga objavi u integralnoj verziji i bez preinaka u tekstovima. Album čiji je početni tiraž bio 3.000 komada prodan je u preko 100.000 kopija te je do danas rekord (30 puta premašen prvi tiraž).

Grupa 1984. kreće na veliku YU turneju (60 koncerata) po najvećim dvoranama i postaje najveća Jugoslavenska rock atrakcija.

Članovi grupe pored bavljenja muzikom realizirali su i uspješan humoristički show na TV-u u suradnji s mladim sarajevskim glumcima nazvan Top lista Nadrealista pun britke kritike pojava u tzv. "socijalističkom" društvu.

Enorman uspjeh turneje i TV serije nije po volji rigidnog režima i u montiranoj aferi se članovi "new primitiwes" pokreta optužuju za vrijeđanje imena i lika pokojnog predsjednika Tita ("Crko Marshall, mislim na pojačalo") i tekovina socijalizma. Grupa se skida sa svih TV i radio stanica, a svi klubovi, mahom pod patronatom "socijalističke omladine" otkazuju već ugovorene koncerte grupe. Slučaj postaje zanimljiv i državnoj bezbjednosti te počinje serija informativnih razgovora i montiranih procesa. Situaciju spašavaju neki vodeći intelektualci liberalnih nazora koji dižu svoj glas u obranu grupe i afera se stišava bez zatvorskih kazni.

U ovoj atmosferi snima se drugi album Zabranjenog Pušenja nazvan "Dok čekaš sabah sa šejtanom", čiji izlazak je popratila medijska šutnja, ali i izvrsne kritike i velike simpatije javnosti i tzv. običnih ljudi. Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha organizatora i enormnog prisustva policije, kao odjeka prohujale afere.

I pored nekoliko vrhunskih koncerata pred desetinama hiljada posjetitelja (Beograd - Hala Pionir, Split - Poljud, Zagreb - Dom Sportova), turneja bilježi neuspjeh i grupu 1986. godine napuštaju Mladen Mitić (danas živi u Los Angeles-u), Šeki Gayton (danas živi i radi u Sloveniji kao manager) i Mujo Snažni (producent u Sarajevu) u potrazi za sigurnijom egzistencijom.

Ostatak grupe na Atari računalu radi na novom albumu i polako okuplja novi bend u čijem sastavu su uz Farisa Arapovića (bubnjevi) i Kowalskog (gitara) i režiser Emir Kusturica koji u to vrijeme pobjeđuje na Cannes-skom festivalu s filmom "Otac na službenom putu". Ova ekipa u suradnji s nekim studijskim muzičarima (Predrag Bobić - bas, Jadranko Džihan i Darko Ostojić Minka - back vokali) realizira 1987. album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji objavljuje sarajevski Diskoton, iako uz neke primjedbe, u integralnoj verziji. Hitovi s ovog albuma ("Pišonja i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike") vraćaju grupu u sam vrh YU rock-a. Album je sniman u Sarajevu, miksan u Londonu, a producent je Sarajlija koji živi u Seattle-u Sven Rustempašić.

Turneju organizira Art scena Obala i manager Miro Purivatra (danas direktor Sarajevskog filmskog festivala) i ona obuhvaća 87 koncerata. Turneja 1987. je ujedno i najveća turneja benda do tada. Bend nastupa u gradovima koji do tada nisu nikad imali priliku vidjeti koncert Zabranjenog Pušenja u živo. Ona je bila presudna za sticanje najšireg kruga publike i lansirala je grupu u krug najvećih YU rock institucija, rame uz rame sa Azrom, Bijelim Dugmetom, Parnim Valjkom i Ribljom Čorbom.

Emir Kusturica radi spot za pjesmu "Manijak", a u januaru 1988. na koncertu u Sarajevu izdavač "Diskoton" svečano uručuje zlatnu ploču za album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji je do tada prodan u 100.000 primjeraka.

Otopljavanje u političkom sistemu krajem 80-ih aktualizira ponovni rad Top liste Nadrealista čije emitiranje ponovo kreće 1988. godine. Članovi grupe paralelno pripremaju i novi album koji izlazi u oktobru 1988. Sniman je u Sarajevu i zove se "Male priče o velikoj ljubavi". Na albumu gostuje Goran Bregović, operna diva iz Atenske opere Sonja Milenković i virtuoz na violini Dejo Sparavalo. Grupu napušta Emir Kusturica zbog snimanja svog novog filma.

Grupa kreće na Jugoslavensku turneju s Top listom Nadrealista i grupom "Bombaj štampa", takođe jednim od pionira new primitiwsa. Program je kombinacija teatra i rock and rolla, realiziran po ideji Seje Sexona. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000 ljudi, a turneja je proglašena najuspješnijom turnejom na YU estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i takva imena kao što su "Bijelo Dugme" i Lepa Brena.

Podjele i nesuglasice u državnom vrhu, ubrzo se prenose i na estradu pa i na članove Zabranjenog Pušenja. Zbog različitih pogleda na politički angažman i koncepciju benda iz grupe odlaze Sejo Sexon i Darko Ostojić Minka (solo projekti), Faris Arapović (osniva vlastiti bend "Sikter"). Sa početkom rata u BiH, Nele Karajlić premješta bend u Beograd i nastavlja rad pod imenom "Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje", a u Sarajevu ostaju Elvis J. Kurtović, Sejo Sexon, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog Pušenja Srđan Velimirović te pokreću Ratno izdanje Top liste Nadrealista.

Ova ekipa u najtežim danima rata pokušava da razveseli svoje sugrađane koji u podrumima i skloništima, na aparatima priključenim na akumulatore i baterije, slušaju radio program Nadrealista i songove inspirirane aktualnim događanjima u gradu. Grupa zbog tehničkih i tehnoloških nemogućnosti prestaje s video i muzičkom produkcijom i prve dvije godine rata radio show je jedini medij u kojem je bilo moguće raditi.

Baš kao i 1980. godine, kad se oko radio show-a počela okupljati jezgra new primitiwsa, tako i 1993. mnogi novi i mladi muzičari surađuju i sudjeluju sa svojim starijim kolegama. Sa dolaskom struje u grad Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, muzičkom i video produkcijom (televizija u suradnji s US-aidom i humanitarnim organizacijama International rescue committee & Umbrela Grant) Grupa završava novu seriju "TLN - ratno izdanje" i sama producira pozorišnu predstavu koju je na besplatnim nastupima vidjelo 20.000 Sarajlija.

Prateći bend Top liste Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a njeni članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni album Zabranjenog Pušenja "Fildžan viška". Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon, okosnice novog Zabranjenog Pušenja, paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja poslije ratnog iskustva u BiH 1995-1998. radi preko 300 nastupa pod pokroviteljstvom US - aida po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.

Po završetku turneje u proljeće 1997. godine izlazi album "Fildžan viška" sniman u Amsterdamu i miksan u Ljubljani. Promotivna turneja obuhvaća 149 koncerata, a sa albuma su skinuta 4 singla (spota), koje su producirali sami članovi grupe. Iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je grupa redovito nastupala. Na turneji su sudjelovali Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan.

Ista ekipa 1998. godine realizira i prvi živi koncertni album Zabranjenog Pušenja "Hapsi sve!", snimljen 17.10.1997. u zagrebačkom Domu Sportova sa Dariom Vitezom, novim managerom grupe, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog producenta albuma.

1999. godine, grupa na planini Bjelolasica priprema svoj novi projekt koji ponovno realizira u Amsterdamu sa Zlatanom Hadžićem u ulozi producenta (na albumu "Fildžan viška" je imao ulogu inženjera zvuka). Album je nazvan "Agent tajne sile", objavljen je u junu 1999. godine i do danas su snimljena 3 spota. Album je izdala TLN - Europa, čiji su vlasnici članovi grupe, a aktuelni hit je pjesma "Jugo 45" koja je odmah zasjela na najviša mjesta ljestvica hitova u BiH i Hrvatskoj.

Grupa je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Sejo Sexon, Marin Gradac, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Bruno Urlić, Dragomir Herendić i Branko Trajkov.

Uskoro međutim, naporni ritam turneje uzima danak i grupu napuštaju Elvis J. i Marin Gradac-Mako.

Elvis se posvećuje radu na vlastitom albumu a Mako završava muzičku akademiju i priključuje se Revijskom orkestru RTSarajevo.

Početkom 2000. grupa ponovo odlazi u "Olimpijski Centar Bjelolasica" gdje u miru duboke šume organizira home - studio te u mjesec dana, u vlastitoj produkciji, priprema materijal za naredni album "Bog vozi Mercedes".

Zvuk "Pušenja" u međuvremenu obogaćuje novi član, udaraljkaš Jimi Rasta, čiji neobuzdani duh veterana svjetske rock scene (na Jamaici surađivao s imenima poput Dave Stewarta i Erica Claptona) vlada trenucima rada i opuštanja grupe u studiju.

Bjelolasicu u to doba posjećuju i tadašnji bubnjar Vlatka Stefanovskog, Miško Parušev, pjevačica grupe "Stampedo", Ivanka Mazurkijević, pjevač slovenske grupe "Zaklonišče prepeva", Vanja Alič a prekrasnu suradnju s grupom, u pjesmi "Šareno kamenje" donosi vječni "šansonjer" na bini i "rocker" u duši - Ibrica Jusić.

Uz šarenilo proljetnog okoliša i različitost sudionika stvaranja a i mogućnosti neometanog eksperimentiranja u vlastitom studiju, "Bog vozi Mercedes" nakon miksa u studiju Dragomira Herendića-Dragiannia u Ivanić Gradu, dobiva završni "glanc" te konačno izlazi u decembru 2001.

O kvaliteti samog materijala najbolje govori tiraž od 35.000 prodanih legalnih kopija, 6 hit - spotova, te nastupajućom turnejom od 250 koncerata.

Popularnost Z.P. i novog albuma ovog puta "dobacila" je i do kolijevke rock muzike - S.A.D. i Kanade gdje grupa sredinom 2002. održava kraću seriju koncerata duž istočne obale.

Atmosfera izuzetno nadahnutih američkih koncerata ostaje zabilježena na albumu "Live in St. Louis" koji iz tehničkih razloga izlazi tek u aprilu 2004.

Zanimljivost ovog CD-a je da je snimljen uz tehniku i iskustvo ton majstora svjetskih zvijezdi "Stone Temple Pilotsa" ali i nevjerojatnu akustiku "ballroom-a" (dvorane za ples) u St. Louisu koja je nadahnjivala i veličine poput Franka Sinatre.

Sa ovog albuma, "skinut" je audio zapis za nikada prije ostvareni video spot starog hita "Zenica Blues".

Ovaj je pak, snimljen u potpuno originalnoj atmosferi prostora i podrške čuvara i štićenika dotičnog KP doma.

Ova dva albuma, autoru Seji Sexonu i njegovoj veseloj družini donose 4 "Davorina", najvišeg muzičkog priznanja u BiH.

U međuvremenu, 2001. Sejo i bend uz podršku kanadske, norveške i američke ambasade pokreću muzičke radionice za djecu i mlade - žrtve mina. Radionice se još uvijek svakog ljeta održavaju u Rovinju, a grupa unutar par tjedana druženja, dobiva priliku podijeliti svoja muzička, poslovna i životna iskustva s ovim, zaista posebnim, mladim ljudima. Na vlastitoj opremi naime, članovi "Pušenja" podučavaju polaznike sviranju raznih instrumenata ali i tonskoj tehnici, ozvučavanju te produkciji i snimanju rock muzike. O uspješnosti i interesu za ove radionice govori i podatak da su 2006. u Kranjskoj Gori pokrenute i zimske radionice ove vrste, gdje se naglasak stavlja na sportsko-rekreativni duh koji dodatno obogaćuje dosadašnje "muzičke temelje".

Svo ovo vrijeme, koncertne aktivnosti se nastavljaju širom Evrope i "pripadajućeg" joj Balkana.

Statistika je koji put neumoljiva - 200 dana godišnje na putu, od 6 mjeseci, jedan puni mjesec proveden u kombiju...

Ovog puta, sa "Pušenjem" se opraštaju Jimi Rasta, Bruno Urlić i Dragomir Herendić.

Jimi se posvećuje obiteljskom životu u Kranju kraj Ljubljane, Dragianni potpuno oprema vlastiti studio u ladanjskoj atmosferi okolice Zagreba, a Bruno u Zagrebu preuzima vodstvo makedonske etno skupine "Ezerki & 7/8", te radi kao studijski muzičar i producent.

Kruna ovog perioda je svakako nastup na "Baščaršijskim noćima" u Sarajevu, gdje na otvorenom koncertu Z.P. svira pred 15.000 ljudi.

U kratkom periodu bez gitariste i violiniste, Sejo, Bleka i Trak započinju rad na skicama onog što će za tri godine prerasti u dupli album "Hodi da ti čiko nešto da". U uvjetima tišine i mira Blekinog obiteljskog doma, uz intimu tri akustična instrumenta, jedan za drugim rađaju se temelji 20-tak Sejinih, kasnije raskošno produciranih pjesama.

Grupi se uskoro pridružuju Robert Boldižar-Robi na violini i klavijaturama te Toni Lović u ulozi gitarskog "heroja". Robi je inače "stari znanac" grupe jer je u kraćem periodu tokom '97 zamjenjivao Brunu Urlića na violini dok je ovaj "tesao" vještinu kod brata violiniste u Parizu.

Započinju ozbiljnije a i glasnije probe te "Čiko" malo pomalo dobiva svoj oblik. Grupi se na klavijaturama pridružuje i Paul Kempf - Pavo.

U ovoj postavi, Z.P. opet kreće na put, istovremeno radeći na svom studijskom izazovu.

2005. neposredno nakon uključenja producenta Denisa Mujadžića - Denykena u projekt "Čiko", Sejo donosi i nove zadatke u obliku skladbi za Sarajevski film vrhunske svjetske produkcije - "Nafaka" u režiji Jasmina Durakovića. Bend tako dobija nesvakidašnju priliku da do kraja iskoristi svoj kreativni potencijal. Osim stvaranja muzike za film, "Pušenje" i glumi u filmu, a muzički surađuje sa Halidom Bešlićem i Lucijom Šerbedžijom, također glumcima-pjevačima.

Sva energija se polako iz "on the road" života kanalizira u Denykenov studio u Strmcu kraj Zagreba. Tokom 2006. završavaju se soundtrack za film, a nedugo zatim i dugo iščekivani dupli CD "Hodi da ti čiko nešto da".

Ovog puta, "Zabranjenom Pušenju", kao gosti na albumu ukazuju čast Arsen Dedić - pjesnik i glazbenik, te bosanskohercegovački književnik Nenad Veličković, čiji tekst krasi prvi singl i spot - pjesmu "Nema Više".

Slika sa naslovnice zadnjeg albuma "Hodi da ti ciko nesto da"

Evo nam sad i nase AZRE :)

Dosta je o AZRI bilo spekulacija,ali da sad pogledate malo tacniju historiju ovog benda za kojeg su sigurno svi culi pa cak i oni strasni turbo folkeri...DA DA vjerovali ili ne...
U Sarajevu je otvoren caffe bar DJONI i oko tog je bilo spekulacija,ali sad kome vjerovati. Pricalo se da je Djoni tuzio vlasnika kafica sto su u njegovu cast otvorili to... Ne znam sad sta da vam kazem,znam koliko i vi... 
Nego da se mi sjetimo malo historije njihove i nastanka benda :)

Ime 

Januara 1977. godine za šankom Teatra TD u Zagrebu, lokalni anarhisti su ispijali lozu i pričali o politici, slaveći jer je Đoko anarhist (kome je posvećena pesma Jablan) dobio kerku, kojoj je trebalo dati ime. Tada je Džoni izrecitovao stihove čuvene Hajneove pesme Azra, koja se u prevodu Alekse Šantića peva kao sevdalinka:

Kazuj robe, otkuda si, iz plemena kojega si?

Ja se zovem El Muharem, iz plemena starih Azra,

što za ljubav život gube i umiru kada ljube.

Tako su isto veče dobili ime AZRA i Đokova ćerka i Džonijev novi bend.

Članovi benda 

U prvom sastavu Azre, iz januara 1977. su bili:

• Branimir Štulić – vokal i gitara
• Josip Juričić – gitara
• Branko Matun – bas
• Paolo Svecci – bubanj

Ali, ova postava nije dugo potrajala jer članovi benda su se često menjali, odnosno Štulić ih je menjao. Kasnije je, jedno vreme, vokal u Azri je bio Jura Stublić, a Džoni je samo svirao gitaru, jer je hteo da odustane od pevanja. U početku su vežbali u jednoj baraci blizu Filozofskog fakulteta. U to vreme su izlazile omladinske novine Polet, koje su pratila alternativna rok događanja, i koja su pomogla proboju Azre u nastanku novog vala.

Prvi album su izdali u sledećoj postavi:

• Džoni Štulić (glas, gitara)
• Mišo Hrnjak (bas gitara, glas)
• Boris Leiner (bubnjevi, glas)

Kasnije se postava menja još nekoliko puta, da bi krajem 1980-ih sastav činili:

• Džoni Štulić (glas, gitara)
• Jurica Padžen (gitara od 1987.)
• Stiven Kip (bas gitara od 1987.)
• Boris Leiner (bubnjevi, glas)

Raspuštanje benda 

Na vrhuncu slave, 1984. godine, Džoni je raspustio Azru (prvi ali ne i jedini put) i otišao u svet, odnosno u Holandiju. U ovom periodu je upoznao Josefinu Frudmaier, njegovu sadašnju ženu. Džoni je u Holandiji nekoliko godina radio trostruki album na engleskom jeziku „It Ain' Like In The Movies At All“ koji je relativno slabo prošao.

1987. se Štulić vratio u zemlju, zajedno sa novim basistom Stevenom Kipom, za kojeg kaže da ga je našao na ulici: "Našao sam ga na ulici, jednostavno sam ga našao. To uvjek ide tako, vidio sam ga kako svirucka i pokušao. Svirao je cijelu 1987. i 1988. godinu, sa njime sam napravio Između krajnosti i Zadovoljštinu". U naredne tri godine napravio je još četiri albuma, pre konačnog raspuštanja benda. Bubnjar Boris Leiner na pitanje o raspadu Azre kratko odgovara: „Ah, bilo je to bolno.“

Diskografija 

Singlovi 

• "Balkan" / "A šta da radim" (Suzy, 1979.)
• "Džoni, budi dobar" / "Teško vrijeme" (Jugoton, 1982.) - uživo
• "Nemir i strast" / "Doviđenja na vlaškom drumu" (Jugoton, 1983.)
• "Klinček stoji pod oblokom" / "Flash" (Jugoton, 1984.)
• "Mon ami"/ "Duboko u tebi" (Jugoton, 1984.)

EP 

• "Lijepe žene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzi F." (Jugoton, 1980.)
• "E pa što" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton, 1982.)
• "Sardisale Lešočkiot manastir" / "Mamica su štrukle pekli" / "I to se događa ponekad"

Albumi 

• "Azra" (Jugoton, 1980.)
• "Sunčana strana ulice" (Jugoton, 1981) - dvostruki
• "Ravno do dna" (Jugoton, 1982.) - trostruki uživo
• "Filigranski pločnici" (Jugoton, 1982.) - dvostruki
• "Singl ploče 1979. - 1982." (Jugoton, 1982.) - kompilacija
• "Kad fazani lete" (Jugoton, 1983.)
• "Krivo srastanje" (Jugoton, 1984.)
• "It Ain't Like in the Movies at All" (Diskoton, 1986.) - trostruki
• "Kao i jučer: singlovi 1983. - 1986." (Jugoton 1987.) - kompilacija
• "Između krajnosti" (Jugoton, 1987.)
• "Zadovoljština" (Jugoton, 1988.) - četvorostruki uživo
• "Blasé" (Hi-Fi Centar, 1997.)

pa red bi bio da stavim i jednu pjesmicu :

 Flash

"Ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam
I kad noći vuku u podsvijest sve do sjećanja
Lavina kotrljajućih tegova na nogama pritiska
I znoj tek kasnije poćinje da smeta
Tek kasnije budi se grad

Neke poderane ulice
Bljesak mokrih tračnica
Prvi tramvaj preko Trešnjevke
Raste u mojim očima

Jutro obilazi scenu rutinski
S dužnim poštovanjem
Ja se uklanjam s puta
Dvostruka krinka na njegovom licu
Čini suvišnom svaku providnost
Kako da se kontroliram kad me ubija
Osjećaj tako drugaćiji od svega što razumijem
Od svega što želim da vidim
Nešto kao flash
Kako da se kontroliram

Gledao sam opet film o beznadu
Ili je to možda bila kronika
Nepoznatog jer tako se zvao
Čovjek ni živ ni mrtav ni pomorac
Ako ikad ispunim želju
I ti mi daš za pravo misleći
To je jedini način da ga zadržim
Ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah
Bit ću spreman da zaboravim
Bit ću spreman da zaboravim

Neke poderane ulice
Bljesak mokrih tračnica
Prvi tramvaj preko Trešnjevke
Sjaj u tvojim očima"

erogene zone

Hajde malo da se i njih sjetimo... Dobri su bili nekad,a i sad... Kako kome opet :)

Da se malo podsjetimo njihove historije i nastanka :)

Pocetkom ratnog vihora na bosanskohercegovackom prostoru, krajem 1992. godine osnovane u "Erogene zone", bend koji je opstao do danas i biljezi sve vece uspjehe. Tokom ratnih godina nastupaju po klubovima u Sarajevu. Ljeta 1994. objavljuju debi album "suti seko suti", koji se nije nasao na disko trzistu, u javnoj prodaji. Te godine od"Studio 99" dobijaju nagradu "Fenix" u konkurenciji najboljeg rock albuma. "Erogene zone" sticu publiku koja slusa ’Psihomodo pop", "Pips, Chips And Video Clips", a sa kojima su cesto nastupali u rock paket programima.

Prva znacajnija priznanja stizu pozivom iz Italije i nastupima na koncertu u Skandiciju, a 17. maja 1996. godine na internacionalnom festivalu "European Rock Contest" u Firenci. Tom prilikom objavljen je i kompilacijski album ucesnika festivala, na kojem je i njihova hit pjesma "Sam". U martu 1997. nastupaju na internacionalnom festivalu "Kulturufer" odrzanom u njemackom gradu Fridrishafen. Krajem godine za idavacku kucu "Kopa" objavljuju drugi album "Robija". Snimaju i pet video-spotova za hit pjesme "Menso", "Hani Hi", "Robija" i "Chicago Blues". U septembru 1998. ponovo nastupaju u Italiji, gdje imaju tri solisticka koncerta u Bolonji. Tokom djelovanja grupa je imala vise personalnih promjena, ali njenu okosnicu cine:Almas Smajovic, pjevac i bas, Almir Komarica, solo gitara, i Muhamed Trnka, ritam gitara, a sara|ivali su Samir Omerbegovic, Adis Mahmutovic, Admir Dzelmo, Almir Lemes, i Edhem Soltagic.

ZNACAJNIJI ZAPISI I DOGADJAJI

- Audio album "suti seko suti", 1994.

- Nastup na festivalu "European Rock Contest" u Firenci, Italija, sa kojeg je objavljen kompilacijski album i pjesma "Sam", 17. maj 1996.

- Nastup na "Summer Open Air" festivalu u Rijeci, 16. jula 1996., u drustvu sa hrvatskim rock velikanima "Majke", "Psihomodo pop"...

- Nastup na festivalu "Kulturufer" u Fridrishafenu, Njemacka, mart 1997.

- Objavljen drugi album "Robija", 24. decembra 1997.

- Koncerti u Bolonji, Italija, septembar 1998.

- Solisticki koncert u sarajevskoj "Slozi", 13.novembra 1999.godine

- U Januaru 2000 godine objavili novi album "X X L".

- Koncert Erogene Zone i Konvoj - 27.12.2000.god. "SLOGA"

EKV oci boje meda

Oci boje meda

Voda pada u tvoje oci boje meda
ja sam decak iz vode
imam trag pod levom miskom
na tvoje usne boje mesa
spusticu kap svoje vode
pusticu glas iz grla
aj, aj, aj, aj

Tvoje usne na meni
tvoje ruke na meni
i guram noz medju zube
menjam oblik kao vidra
nosim sablju oko bedra
skupljam znoj sa cela
na tvoje usne boje mesa
spusticu kap svoje vode
aj, aj, aj, aj

Elektricni Orgazam

Bejbe, ti nisi tu

Jutro tek je svanulo
nezno me dodirnulo
budim se, shvatam vise nisi tu
otvori oci, bejbe
ovaj dan je tvoj, bejbe
al' bejbe, bejbe, bejbe, ti nisi tu

Ref.
Bejbe, bejbe, bejbe, ti nisi tu
kazem bejbe, bejbe, bejbe, ti nisi tu
kada dodje san tada znam
sanjam te zadnji put
jer bejbe, bejbe, bejbe, ti nisi tu

Mislis da si pametna
ustvari bas si blesava
nema te, to je kraj, to je kraj
a gde ces sada, bejbe
ti si sasvim luda bejbe
al' bejbe, bejbe, bejbe, ti nisi tu

Ref.

najslusanije vrste muzike u BiH

To su:pop,rock,punk,metal,tehno,house,elektronska,sevdah,narodna i na zalost je to ovaj novi pokret u muzici tzv.etno muzika.

U Bosni u Hercegovini muzika ima svoj znacaj,ne mogu reci veliki,ali postoji taj znacaj medju mladjim stanovnistvom.

Sevdalinka
to je tradicionalna bosanska pjesma koja je zastitni znak bosanske historije.( SEVDAH-LJUBAV)
Najpoznatiji izvodjaci sevdalinke su : Zaim Imamović, Safet Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Nedžad Salković, a danas zvuke sevdalinke svijetom pronose veoma uspješni ansambli poput mostarkog "Mostar Sevdah Reuniona", te Jadranka Stojaković i Nedžad Imamović.

Narodna muzika

Narodna muzika, tzv. novokomponovana muzika ili jednostavno folk (njem. Volk - narod) naziv je muzičkog žanra, koji se u Bosni pojavio tokom 1970-ih, a znatnije proširio u narednih 20-ak godina, da bi u potpunosti preuzeo primat na muzičkoj sceni kod nas.  

Najpoznatiji izvodjaci ove vrste muzike su: Halid Beslic,Haris Dzinovic,Henka Paldum,Lepa Brena(Fahreta Jahic).

Ova muzika je najcesca u kaficima BiH,isto kao i njena "podvrsta" TURBO FOLK. 

Ozbiljni muzički kritičari pojavu turbo folka nazivaju pojavom općenarodnog kiča i muzičkog šunda, čije je porijeklo Srbija. U govoru urbanih masa u Jugoistočnoj Evropi turbo folk se pejorativno naziva još i ćirilica. Ova vrsta muzike izrazito je komercijalna i sa općim propastom tranzicijskih društava od Hrvatske, preko Bosne, do Srbije i Makedonije proširila se i u sredine i do ljudi, koji takvu vrstu muzike ne bi slušali u normalnim građanskim uvjetima. Turbo folk je muzika sive mase slušalaca, koji su s ratovima na Balkanu izgubili svaku iluziju i nade u život kakav su primjerice vodili njihovi roditelji za vrijeme socijalističke Jugoslavije, kada su urbane slušaoce orijentirali prema ozbiljnijoj muzici ili prema festivalimaSanremo i Eurosong. Turbo folk na muzički način oslikava sistem poremećenih vrijednosti na jugoistoku Evrope. Predstavnici turbo folka u Bosni i Hercegovini su: Šemsa Suljaković, Ferid Avdić, Kemal Malovčić, Asim Bajrić i drugi.

Ova vrsta muzike nasu mladez unistava u svakom smislu,ali sta je tu je... To se ne moze objasniti ljudima,misle da su najpametniji i ne zele da suradjuju. 

Mladim u BiH je dovoljna samo "kafana" da bi slusali zargonski receno "dzigaru". Ne bi im bilo bolje da se organizuje neki veliki festival raznih muzicara,raznih vrsta muzike koji bi trajao par dana. NE!!! 

Dok je kafane i "pjevaljki" dobro je...

Stvarno nikako ne mogu da shvatim takva razmisljanja... :(

Pa evo samo uporedite ova dva snimka i bit ce vam sve jasno... Sta je bolje?

ovo???

ili ovo???

uzela sam dva primjera koja su mi prva pala na pamet,iako ima tu jos bezbroj primjera.

Ali ne,ljudi ne mogu slusati zabranjeno pusenje a kamo li nesto "strano" i zesce... Zalosna istina... :(

Zabavna

Zabavna muzika se na domaćoj sceni pojavila veoma stidljivo, a razlog je bio to što joj je nedostajala muzička infrastruktura, odnosno državni radio i televizija, lokalne radio stanice, domaći festivali, revijalni mediji, te diskografske kuće. Stvaranjem ovog okruženja, čije su koordinate činili RTV Sarajevo, diskografske kuće "Diskoton" i "Sarajevodisk", festivali poput "Vašeg šlagera sezone" i revije "Ven", stvoren je put bržem razvoju zabavne muzike u Bosni i Hercegovini. Sarajevo je postalo muzički centar iz kojeg su potekla velika imena domaće zabavne muzike i šlageristike.

Najznačajniji predstavnici među solistima su Sabahudin Kurt, Mahir Paloš, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Željko Bebek,Mladen Vojičić Tifa, Alen Islamović, Dino Merlin, Ismeta Krvavac, Jasna Gospić, Zerina Cokoja, Mugdim Avdić Henda kao i Amila Glamočak, Alma Čardžić, Mija Martina, Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović te Rezonansa, Kamen na kamen, Mirzino jato, Konvoj, Erogene Zone, Fuad Backović Deen i drugi.

Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Dragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Femminem", Ružica Čavić.

U bivšoj Jugoslaviji, a i danas, Bosna i Hercegovina se izdvaja cijelim nizom veoma uspješnih pop i rock sastava među kojima su najpopularniji: "Indexi", "Bijelo dugme", "Ambasadori", "Teška industrija", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Divlje Jagode", "Dino Merlin", "Hari Mata Hari" i drugi.

Ma imali smo sve,ali kad se Juga raspala vecina je pobjegla i ostavila nas da se borimo sami s neprijateljima... Svaka cast izuzecima... Znamo mi vrlo dobro ko je ostao da cuva nasu BOSNU PONOSNU :) Hvala vam puno na tome,ne zelim Vas imenovati da ne bi doslo do nekih nesuglasica,ali svako ko je razuman zna o kome ja ovdje pricam :)

sta da vam kazem,slika govori hiljadu rijeci...

Idemo dalje...

Urbana muzika

Bosna i Hercegovina je i jedna od prvih zemalja alternativne i urbane kulture u regiji, koja se može pohvaliti veoma kreativnom i mladom scenom. Ovdje u prvom redu valja spomenuti našeg najpoznatijeg hip-hop pjevača Edina Osmića, poznatijeg kao Edo Maajka, čija slava prelazi i područje Balkana. Ostali važniji MC-iji su: Frenkie, Sani, Mayer, Hamaz, Billy, te grupe: "Mučenička grupa", "Disciplinska komisija", i druge.

Punk muzika

Punk, izvorno iz engleskog jezika, starija je nego što se misli(oni koji ne znaju). Pojavljuje se već u nekim djelima Shakespeare-a i označava prostitutku. Punk uglavnom i danas označava nešto bezvrijedno, nisko iako je nesto ogromno. Danas, i u kontekstu muzike, pod riječju Punk se podrazumijeva osoba koja se ne prilagođava važećim društvenim normama. U sferi muzike, naziv punk-rock je uveden od strane Lenny Kaye-a, gitariste grupe Patti Smith group. Kao muzički pokret, subkultura, podvrsta rock muzike Punk sredinom '70-ih godina 20. stoljeca nastala u Engleskoj i uskoro doživljava svoj međunarodni proboj, posebno u Americi. Predstavnici ovog muzičkog pravca u Bosni i Hercegovini su: Ofsajd. 

u komsijskim drzavama ima jos dosta punk bendova kao sto su: KBO,NECU!!!,ELEKTRICNI ORGAZAM,UPS,ISPAD,SAHT,HLADNO PIVO,ATHEIST RAP,SIX PACK...

Heavy metal

Heavy metal je vrsta muzike karakterizirana agresivnim i brzim ritmovima, gitarističkim distorzijama i virtuoznim solažama. Korijeni heavy metala leže u hard rocku usmjerenom na gitaru i bubnjeve. Heavy metal je na vrhuncu bio tokom osamdesetih. Predstavnici su: Formula 4.

Ima tu jos puno puno bendova koji su alternativni i svaka im cast :)

na dnu stranice se nalazi anketa pa ako zelite mozete dati svoj vote :))

vrste muzike

• Pop muzika
• Rock muzika
• Tehno muzika
• Rep muzika
• Klasična muzika
• Džez muzika
• Blues muzika
• Izvorna muzika
• Punk muzika
• Metal muzika
• Elektronska muzika
• House muzika
• Noise muzika
• Folk muzika

muzika,sta je to?

Muzika je pojam, koji označava vrstu umjetnosti koja kao medij koristi zvuk organizovan u vremenu po određenom planu ili bez njega. Osnovni elementi muzike su ton (koji određuje melodiju i harmoniju), ritam (i njemu pridruženi koncepti: tempo, metrika i artikulacija), dinamika i karakteristike zvuka kao što su boja i punoća. Pojam muzike kroz historiju su pokušali definirati brojni teoretičari, filozofi, leksikografi, kompozitori i sami muzičari, nastojeći pronaći univerzalan i odgovarajući opis pojma muzike. Sama riječ muzika potiče odgrčke riječi mousikê, koja je izvedena od riječi mousa (muza), a svijetom se raširila kroz latinski oblik musica, i najčešće služi da opiše ugodne eufonijske zvukove.Jedna od mogućih definicija muzike može glasiti ovako: "Muzika je umjetnost stvaranja i kombiniranja zvukova koji, prema određenim zakonima fizike, fiziološke reakcije i formalnih konvencija, izražavaju i izazivaju osjetilni i emotivni stimulus preko slušnog aparata. Prema pravilu, zvuk se može stvarati ljudskim glasom (pjevanje) ili predmetima - instrumentima koji, iskorištavajući akustičke fenomene, uzrokuju slušni doživljaj i emotivno iskustvo na način kako je to zamislio umjetnik - stvaralac. Značenje pojma ipak nije univerzalno definisano i bilo je predmetom mnogih naučnih polemika kroz historiju.U jednom se gotovo svi slažu, a to je da (dobra) muzika oplemenjuje duh. Psihologija osobe diktira vrstu muzike, koju ta osoba sluša.